Medicinski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu
Marko Ćujić, predsednik Saveza studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu
Medicinski fakultet, Univerzitet u Kragujevcu
Vekoslav Isajlović, pr Medicinskog fakulteta u Kragujevcu
Ćujić, predsednik Saveza studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu:
Smatram da reforma za sada nije urodila plodom. Iako je njena početna ideja da omogući kontinuiran rad studenata sa čestim proverama znanja koja ulaze u ili čine završnu ocenu, ono što je učinjeno na našem fakultetu je samo bleda slika sa pokojim jasnim detaljem. Naime, čini mi se da ni zakonodavac, a ni visokoškolske institucije nisu uvideli da prvo treba kroz seminare pripremiti nastavno osoblje na promenu, a zatim tu promenu i izvršiti. Treba postaviti pitanje: Da li profesori bez prethodne edukacije mogu po novom sistemu dovoljno kvalitetno da prenesu znanje studentima? A sve ovo potvrđuju cifre prolaznosti širom Srbije na svim fakultetima svih univerziteta.
Isajlović, PR Medicinskog fakulteta u Kragujevcu:
Reforma obrazovanja je dug proces koji se na našem fakultetu ipak sprovodi prema bolonjskim principima. Može se reći da je u Srbiji tek otpočela reforma obrazovanja koja donosi velike razlike u načinima studiranja i to sada verovatno predstavlja poteškoću i studentima i nastavnicima.
Isajlović, PR Medicinskog fakulteta u Kragujevcu:
Primaran cilj našeg fakulteta jeste stalno podizanje kvaliteta nastave i nastavnog kadra na jedan viši nivo. To podrazumeva uvođenje novih tehnologija, načina predavanja i velika ulaganja fakulteta kako bi se studentima obezbedilo što kvalitetnije studiranje. Studenti Medicinskog fakulteta u Kragujevcu imaju obezbeđen besplatan internet iz svojih stanova, hirurske zahvate mogu da gledaju u direknom prenosu u amfiteatru i drugim salama, a videokonferencijska oprema im omogućava da direktno prate predavanja u amfiteatru.
Ćujić, predsednik Saveza studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu:
Medicinski fakultet ima dosta visoke standarde, kao posledicu našeg sistema obrazovanja koje se godinama baziralo na jakom opštem znanju. Nije povučena granica između onog za šta bi trebao da nas sprema fakultet, a to su lekari opšte prakse, i onoga što dolazi kasnije, bilo da su to specijalizacije ili naučni rad u određenim oblastima. Stoga mislim da, iako su standardi visoki, nisu odgovarajući činjeničnom stanju.
Praktična nastava je neophodna za današnje kvalitetno obrazovanje. Da li, po Vašem misljenju, studenti na fakultetu imaju dovoljno praktične nastave?
Ćujić, predsednik Saveza studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu:
Po planu i programu praktična nastava zauzima značajno mesto u broju časova.Tako i treba da bude i to je pohvalno. Ono što je diskutabilno jeste kvalitet praktične nastave koji zavisi od predavača. Naime, nepostojanjem kvalitetnog sistema evaluacije i izbora predavača dolazimo do toga da su fenomenalni praktičari u stvari loši predavači, odnosno, da nisu u stanju da to svoje ogromno znanje prenesu studentu.Tome se što pre mora stati na put jer kao što svako nije za studenta medicine tako ni svaki doktor ili specijalista određene oblasti nije za predavača.
Isajlović, PR Medicinskog fakulteta u Kragujevcu:
Prakse nikad dosta!!! Medicina je takva da se iz knjiga dobija samo pasivno znanje. Ono što bi generalno trebalo uraditi jeste smanjenje broja studenata u grupama, što koliko znam Bolonjska deklaracija i predviđa. Ali inicijativa samih studenata najviše može pomoći da se dobije što više praktičnog znanja. Ovo govorim iz ličnog iskustva, jer sam i ja student i sve sto me interesuje mogu pogledati i pitati van termina za vežbe što profesori veoma cene, i rado izlaze u susret.
Isajlović, PR Medicinskog fakulteta u Kragujevcu:
Lično verujem Komisiji za akreditaciju visokoškolskih ustanova. Kao što smo videli, akreditaciju nisu prošle mnoge državne i privatne visoke škole, što isključuje neku veliku razliku između ove dve grupe fakulteta.
Ćujić, predsednik Saveza studenata Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu:Kako tek od skoro postoje po jedan privatni stomatološki i medicinski fakultet nisam u situaciji da pravim poređenja niti ocenjujem njihov rad. Nemam, generalno, nikakve zamerke na privatno školstvo. Zamerku imam na naše privatno školstvo jer je kao i mnogo stvari u našem društvu nastalo brzim korakom ka kapitalu a ne studioznom procenom. Ne postoji još realan kriterijum po kome bi se ocenilo da je neko bolji predavač jer sama titula i broj naučnih radova nisu dovoljni ako taj neko ne zna na adekvatan način da prenese to znanje. Zato smatram da elitizam kojim se vode privatne ustanove za visoko školstvo još uvek nije dostigao taj nivo jer se u većini slučajeva bavi samo nižim kriterijumom prolaznosti, a ne višim kvalitetom nastave i stepena usvajanja znanja.
septembar 2007.